14. Lutanje po divljini

Nakon što je Bog Izraelcima objavio zakone kojima je htio da budu poslušni kao dio njegova saveza s njima, napustili su goru Sinaj. Bog ih je počeo voditi prema Obećanoj zemlji, koja se još zvala Kanaan. Stup od oblaka išao je pred njima u smjeru Kanaana, a oni su ga slijedili.

Bog je Abrahamu, Izaku i Jakovu obećao da će njihovim potomcima dati Obećanu zemlju, ali sada su tamo živjeli mnogi narodi. Zvali su se Kanaanci. Kanaanci nisu štovali niti slušali Boga. Štovali su lažne bogove i činili mnoge zle stvari.

Bog je rekao Izraelcima: "Morate istjerati sve Kanaance iz Obećane zemlje. Nemojte s njima sklapati mir i ne vjenčavajte se s njima. Morate potpuno uništiti sve njihove idole. Ako me ne poslušate, štovat ćete njihove idole umjesto mene."

Kad su Izraelci stigli do granice Kanaana, Mojsije je odabrao dvanaest muškaraca, po jednog iz svakog izraelskog plemena. Muškarcima je dao upute da odu i uhode zemlju kako bi vidjeli kakva je. Također, trebali su uhoditi Kanaance da vide snagu njihovih vojski.

Dvanaest muškaraca putovalo je kroz Kanaan četrdeset dana, a onda su se vratili. Rekli su ljudima: "Zemlja je jako plodna i daje mnogo uroda." No, deset uhoda je reklo: "Gradovi su jako snažni i ti ljudi su naspram nas kao divovi! Ako ih napadnemo, zasigurno će nas pobijediti i pobiti!"

Međutim, druga dvojica uhoda, Kaleb i Jošua, odmah su rekli: "Istina je da su ljudi Kanaana visoki i snažni, ali mi ih zasigurno možemo pobijediti jer će se Bog boriti za nas!"

Međutim, narod nije poslušao Kaleba i Jošuu. Naljutili su se na Mojsija i Arona i rekli: "Zašto ste nas doveli na ovo grozno mjesto? Bolje bi bilo da smo ostali u Egiptu, a sada ćemo, evo, poginuti u borbi, a naše žene i naša djeca će postati robovi." Narod je htio odabrati nekog drugog vođu koji će ih odvesti nazad u Egipat.

Bog se jako naljutio i došao u Šator sastanka. Bog je rekao: "Pošto ste se pobunili protiv mene, cijeli narod će morati lutati divljinom. Osim Jošue i Kaleba, svi koji imaju dvadeset godina ili više umrijet će ovdje i nikada neće ući u Obećanu zemlju."

Kad je narod to čuo, bilo im je žao što su sagriješili. Uzeli su svoja oružja i otišli napasti Kanaance. Mojsije ih je upozoravao da ne idu jer Bog nije bio s njima, ali oni ga nisu poslušali.

Budući da Bog nije išao s njima u bitku, bili su poraženi i mnogi su poginuli. Nakon toga, Izraelci su se okrenuli od Kanaana, te su četrdeset godina lutali divljinom.

Tijekom tih četrdeset godina dok je izraelski narod lutao divljinom, Bog se brinuo za njih. Dao im je kruh s neba, koji se zvao "mana". Također, slao je jata prepelica (ptica srednje veličine) u njihove logore, tako da su mogli jesti i meso. Tijekom sveg tog vremena, Bog je čuvao njihovu odjeću i sandale da se ne istroše.

Bog im je čak čudesno dao vodu iz stijene. No, unatoč svemu tome, izraelski narod prigovarao je i mrmljao protiv Boga i protiv Mojsija. Međutim, čak i tada je Bog i dalje bio vjeran svojim obećanjima Abrahamu, Izaku i Jakovu.

Jednom drugom prilikom kad narod nije imao vode, Bog je rekao Mojsiju: "Progovori stijeni i voda će izaći iz nje." Međutim, Mojsije je iskazao nepoštovanje prema Bogu pred cijelim narodom tako što je dvaput udario u stijenu sa štapom umjesto da joj progovori. Voda jest potekla iz stijene da bi svi pili, ali Bog je bio ljut na Mojsija i rekao mu je: "Ti nećeš ući u Obećanu zemlju."

Nakon što su Izraelci lutali divljinom četrdeset godina, svi koji su se pobunili protiv Boga su umrli. Tada je Bog opet poveo narod do ruba Obećane zemlje. Mojsije je tada bio jako star, pa je Bog odabrao Jošuu da mu pomogne voditi narod. Bog je isto tako obećao Mojsiju da će jednog dana poslati drugog proroka poput Mojsija.

Nakon toga, Bog je Mojsiju rekao da ode na vrh planine kako bi mogao vidjeti Obećanu zemlju. Mojsije je vidio Obećanu zemlju, ali mu Bog nije dopustio da uđe u nju. Zatim je Mojsije umro, a Izraelci su tugovali za njim trideset dana. Jošua je postao njihov novi vođa. Jošua je bio dobar vođa, jer je vjerovao Bogu i bio mu poslušan.